Bešumno, poput izdajnika, izvlačiš se iz kreveta, u sam osvit. Kako bi se mogla na vrijeme vratiti kući, mužu i dočekati ga nasmješena pri povratku iz treće smjene.
Zavučen ispod plahte, kurca još mokrog od tvoje pičke, pretvaram se da spavam, izbjegavajući klišeizirane fraze ljubavnika na rastanku.
Tek na trenutak, odškrinjujem očne kapke, dok navlačiš majicu preko glave i gledam tvoje oronule sise. Ne vidim kako izlaziš iz sobe samo slutim njihanje stražnjicom.
Trudim se nerazmišljati o tvome, sutrašnjom, četrdeset I trećem rođendanu. Ni o svome, nedavnom, dvadeset i četvrtom. Ni o tvome mužu, pijancu, čiju ćeš beskorisnu kitu, neuspješno sutra natezati u pokušaju da ti podari rođendansku ševu.
Ni o tvojoj jebežljivoj kćerci, dvasesetotrogodišnjakinji, koju sam propustio poševiti nakon jednog pijanog tuluma. Polugolu i željnu, u alkoholnom dileriju spremnu ugoditi u svemu.
Razmišljajući o obljetnicama sjetim se da se tucamo već sedam mjeseci. Dvijestodeset dana redovite ševe. Ne ustajući iz kreveta gledam tvoju sliku, koju smo snimili prilikom našega prvog seksa. Posve si gola i ne izgledaš baš lijepo sa posrnulim, ocvalim oblinama. I nekako mi već nedostaješ.
Šugav je to osjećaj. Ali, nekako i lijep.
Dado Jović