Iznenađeni Muž

Dani na poslu su bili iscrpljujući, već više od dva mjeseca Martin je radio prekovremeno. I ne bi ga sam rad toliko smetao, ali zbog prekovremenih i zbog posla njegove žene, Karoline, koja je radila kao medicinska sestra, te često radila noćne smjene, zadnjih mjeseci su se jedva viđali. Razmišljao je da uzme nešto slobodnih dana, ali radi otpuštanja, koje je radi financija u zadnje vrijeme bilo učestalo i lošeg stanja tvrtke, nikada se nije usuđivao na takav potez.

Ponekad jedva da bi susreo Karolinu kada bi se vraćao iscrpljen sa posla, obično bi u tim trenutcima žurila na posao, a on bi jedva čekao tuš i nešto odmora. Tek u onim danima kada je i ona radila prvu smjenu uspjevali su provesti nešto vremena zajedno, premda je Karolina često radila u noćnoj smjeni.

Njena kolegica, Sanja, upoznala je nekog zgodnog stranca, te se uskoro i zaručila, pa joj je Karolina izlazila ususret i žrtvovala svoje vrijeme kako bi Sanja imala što više slobodnih večeri uz budućeg muža. Još dok su Karolina i Martin tek počeli hodati, Sanja je često preuzimala Karolinine smjene, te joj je Karolina sada samo uzvraćala usluge.

Kao i svakog dana, tog jutra Martin je poljubio Karolinu koja je još spavala i kao i uvijek nadao se da će voditi ljubav prije nego pođe, ali Karolina je već dugo bila iscrpljena radi noćnih smjena, pa već dugo nisu ni vodili ljubav. Sa razočaranjem se spremao na posao, kao i danima prije.

Mrzio je svoju ulicu, pogotovo u zadnje vrijeme, bila je puna raznih doseljenika. Bilo je tu raznih nacija, a posebno ga iritirala ona skupina Sirijaca ili nekih Afrikanaca, nikada nije mogao razaznati, jer su se čini se držali zajedno, skupina koja ga je svakog jutra gotovo neprijateljski gledala. Shvaćao je koliko mu Karolina nedostaje i nije mogao prestati misliti o tome čitav dan.

Stroj na poslu je bučno tukao i sve je bilo kao i uvijek, onda se iznenada podiže dim u tvornici, te se uz galamu čitava hala u trenu isprazni. Nije trebalo dugo da stignu vatrogasci i policija, a netom iza pred njima se pojavi i šef sa objavom da svi idu doma i da će biti pozvani kada se šteta od požara sanira, te strojevi osposobljeni za daljnji rad. Martin se radovao vijesti, čak nije čuo ni kada je šef govorio kako tvrtka nije u mogućnosti platiti radnike koji su na prisilnom odmoru, nije čuo ni svoje kolege koji su pričali o tome kako je požar vjerojatno i namješten, poradi lošeg rada tvrtke u zadnje vrijeme.

Dok se većina razilazila u nezadovoljstvu, Martin je samo razmišljao o tome kako će iznenaditi Karolinu. Bilo je ljeto i već se temperatura podigla, pa je stao i kupio njen omiljeni sladoled, te nastavio doma. Zgrada je bila neobično prazna. Laknulo mu je odmah na ulazu, jer nije bilo onih stranaca koji su gotovo čitave dane sjedili po hodnicima, već dugo nije prošao kroz zgradu u to vrijeme dana.

Još je bilo dosta rano, pa se polako kretao i ulazio u stan da ne bi prije vremena probudio Karolinu. Želio ju je iznenaditi. Vrata su bila istrošena i stara, pa su ispustila škripav zvuk, unatoč tome što je Martin bio oprezan. Brzo je zaustavio vrata i osluškivao da li je probudio Karolinu. Nije čuo ništa, pa je ponovno uz škripav zvuk zatvorio vrata. Spustio je sladoled na stol, pa krenuo prema sobi.

Pred vratima ga zaustavi neobičan zvuk koji je dopirao iz sobe, začuo je i nekakve glasove, nema sumnje, govorili su stranim jezikom. Brzo je dohvatio Karolininu vazu sa stolića i istresao njen sadržaj, čvrsto stiskajući vazu u ruci i krenuvši prema vratima. Polako je gurao vrata, kako ne bi proizveo ni najmanji zvuk i upozorio napadače.

Mislio je samo na Karolinu dok mu je srce užurbano tuklo. Oprezno je provirio kroz vrata, pokušavajući vidjeti što se događa. Lice mu se izmjenilo kada je vidio što je na stvari. Njegova voljena Karolina, bila je opkoljena sa trojicom azilanata. Na prvi mah želio je uletjeti i udariti prvoga sa vazom po glavi, onda mu pogled pade na Karolinu koja je marljivo obrađivala dugačku kitu mladića koji je stajao ispred nje, dok ju je drugu čvrsto nabijao straga.

U Martinu se miješao osjećaj bjesa, ljubomore, ali i uzbuđenja. Želio je ući i prekinuti sve dok je škiljio kroz vrata, tada treći čovjek, nešto stariji i krupniji, odugurnu mladića koji je bio straga, pa čvrsto primi Karolini stražnjicu, te nešto promrmlja i pljunu joj na stražnjicu. Martin je ukočeno gledao dok joj je prstima razvaljivao guzu, a Karolina je stenjući pušila mladiću pred sobom, treći je stajao pored Karolinina lica, očito čekajući red na pušenje.

Nije ni shvatio, ali i sam je bio napaljen od onoga što je gledao pred sobom. Još je malo odškrinuo vrata kako bi vidio što se događa u pozadini. Sada je dobro vidio starijeg muškarca koji je prstima pripremao Karolininu guzu. Slučajno mu je pogled pao na njegov ogromni i debeli alat, koji se upravo pripremao da mu izjebe ženu. Ruka mu je nekako završila u hlačama, dok je promatrao kako stranac polako ulazi u njegovu ženu.

Karolina je bolno zastenjala, a dvojica mladića naprijed se brzo izmjeniše. Drugi mladić je bio nestrpljiv i dok je Karolina još stenjala, gurnuo joj je kitu duboko u grlo, te je objema rukama uzeo za kosu. Gledajući Karolinu kako stenje uz trojicu što su se izmjenjivala na njoj, Martin se u uzbuđenju nasloni uz vrata, te se ona širom otvoriše. Nastao je trenutak tišine i svi su pogledali Martina koji je upavši u sobu držao ruku u napetim hlačama.

Prije nego što je tko stigao reći i jednu riječ, odgurnuo je mladića ispred Karoline, te raskopčavši hlače u trenu gurnuo svoju kitu u njena usta. Muškarac u pozadini je počeo jako nabijati Karolinu, a dvojica mladića su čitavo vrijeme pored masturbirala, trudeći se da im Karolina bar rukom udovolji. Martina je obuzimala ekstaza dok joj je stranac nabijao ženu i dok je njega oralno zadovoljavala. Dvojica pored su dahtala dok su stizali do vrhunca.

Stariji muškarac je nešto promrmljao na stranom jeziku, nije mu trebao prijevod da shvati što govori. Počeo je jače nabijati Karolinu koja je ostavala bez daha. Znao je da će svršiti u nju, po osmjehu koji mu je uputio.

Dvojica pored su bila na vrhuncu, nije trebalo dugo da jedan, a potom drugi, počnu izbacivati svoje sjeme po Karolininom licu. Čovjek otraga je snažno nabio Karolinu i potom uz uzdah ušao do kraja. Gotovo da su joj suze potekle kada ju je Martin uzeo za kosu i počeo nabijati u usta. Izdržala je i nastavila, a u nekoliko časova i Martin je bio u ekstazi, te joj pridrža glavu i uz uzdah odahnu.

Trojica su bez riječi navlačila hlače i izlazila van, dok je Karolina još ležala posve gola i iscrpljena. -Koliko dugo? – Martin je zapita, a Karolina je dobro znala što pita -Oduvijek Martine, oduvijek…-