Nakon mog posjeta u caffe baru “Marilyn”i, osjećao sam se čudno. Nisam baš bio siguran da je sve to što se događa pod Lidijinom kontrolom i osjećao sam da bi stvari mogle krenuti u nekom neželjenom smjeru. Osim toga te moje slutnje potvrđivala je i sama Lidija. Djelovala je nekako zabrinuto, bila je često nervozna, izlazila je manje a nakon sms poruka ili poziva na na mobitel djelovala je još zabrinutije. U svakom slučaju događalo se nešto a ja sam se lomio mišlju da li da joj kažem sve što znam ili da i dalje šutim. Njezine ranije avanture bile su, recimo to tako, normalne. Kada kažem normalne onda mislim na to da je to bio sex s ljubavnikom, a sve se događalo u diskreciji i tišini. Ovo sad što se događalo to više nije bilo tako, a njezino ponašanje moglo bi se slobodno nazvati raskalašenim i neodgovornim. Kasnije sam saznao i shvatio da je tome uvelike pripomogla njezina prijateljica Tamara.
Lidija je uzela nekoliko slobodnih dana. Nije odlazila na posao ali nije nigdje ni izlazila. A onda sam se jednog dana došavši s posla uistinu neugodno iznenadio. Došavši kući za stolom u dnevnoj sobi sjedila su dvojica mladića. Jedan od njih bio je njezin ljubavnik kojeg sam opisao u prvoj priči a vidio sam ga s Lidijom kod isušenog potoka, drugi mladić bio mi je skroz nepoznat. Lidija nas je upoznala ali ja sam naravno već znao da se lik zove Miljenko. No niti ona a niti on to nisu znali. Lidija mi je odmah započela priču o tome kako je Miljenko mehaničar koji joj je održavao auto te je sad kao navratio jer mu je ona spominjala da bi prodala auto. To je dijelom bila istina jer njezin auto smo namjeravali prodati i kupiti nešto drugo mada ništa konkretno oko toga nismo dogovorili. Lidija mi je djelovala nekako blijeda i nervozna. Puno je pričala. Momci se nisu se dugo zadržali. Miljenko je postavio još nekoliko pitanja vezanih uz auto nakon čega je rekao kako će nazvati idućih dana. Pozdravili smo se i otišli su. Kada sam Lidiji počeo postavljati više pitanja vezana uz Miljenka još više je problijedila i nastojala izbjeći daljnji razgovor.
Napokon sam joj odlučio reći nešto ali nikako otkriti sve što znam. Navečer sam opet započeo priču o Miljenku i sad je ona postala vidljivo sumnjičava. Rekao sam joj otvoreno kako mi se čini da Miljenko nije došao baš zbog automobila i kako želim da mi kaže o čemu se točno radi. Najprije je sve negirala ali vidjevši da se upliće u laži i da joj ne vjerujem, oči su joj se napunile suzama. I nadalje sam je nastojao ohrabriti da mi kaže što je točno bilo između njih i u čemu je problem. Konačno je rekla kako joj se Miljenko već dulje vrijeme nabacuje. Pozvao ju je nekoliko puta da izađu na piće i izašla je nekoliko puta s njim ali on je to krivo protumačio… Naravno držala se te priče ne želeći priznati da su bili, ili možda još uvijek jesu, ljubavnci. Ja ni nadalje nisam želio otkriti sve karte. Rekao sam joj kako ću ga nazvati i osobno s njim popričati. Na to je skočila kao oparena. Nikako joj se nije svidjela ta ideja i uvjeravala me kako za to nema potrebe već će to ona sama riješiti, tj. kako je već to riješeno.
Idućih dana sam preko Marine iz kafića saznao broj telefona mehaničarske radionice koja se nalazila pored kafića a u kojoj je Miljenko radio. Odlučio sam ga nazvati. Predstavio sam mu se i rekao mu kako želim s njim razgovarati a vezano uz prodaju auta. Onako preko telefona činilo mi se da je dečko iznenađen. Malo je okolišao no napokon smo dogovorili susret. Sastali smo se na terasi jednog zgodnog restorančića koji se nalazio relativno blizu mjesta gdje sam vidio njega i Lidiju prilikom sexa. Došao je sam. Djelovao je pomalo sumnjičavo. Nisam imao namjeru puno okolišati. Jednostavno sam mu rekao kako znam za njega i Lidiju, kako Lidiji nisam ništa rekao ali obzirom da je u posljednje vrijeme prilično razdražljiva, nervozna i potištena odlučio sam progovoriti. Također sam mu rekao kako sam siguran da je on uzrok njezinih problema.
Miljenko je šutio i nije pokušavao ništa negirati. Kada sam završio on je malo šutio i bilo je očito da je nervozan. Napokon je odlučio i on biti otvoren. Priznao je da je Lidiju upoznao preko Tamare i da se zaljubio u nju. U početku joj se udvarao, nazivao je, slao joj SMS-ove. Izašli su nekoliko puta na piće a onda postali i ljubavnici. Toliko mu se svidjela da ju je počeo nagovarati da se rastavi od mene i počne živjeti s njim. Lidija mu je kao davala neke nade u tom smislu a onda je napravio grešku time što ju je odveo u već spomenuti caffe bar. Tamo su odamah na nju oko bacili Vinko i Roko, vlasnici kuće i bara. Za razliku od njega oni su imali mnogo novca i jednostavno su je “kupili” skupim darovima. On se morao zadovoljiti time da je dijeli s njima. No usprkos svemu on je i nadalje zaljubljen u nju i bio bi spreman živjeti s njom samo ako bi ona to željela. Pokušao sam mu objasniti kako je sad to gotovo i kako bi bilo ok da je pusti na miru. Kada sam to rekao samo se nasmijao rekavši kako ja mnogo toga još ne znam. Tijekom razgovora shvatio sam da mi je spreman ispričati razne pikanterije vezane uz Lidiju a najviše zato kako bi ja popizdio i rekao mu neka je vodi sa sobom jer mi se gadi. Vrlo lako sam ga pročitao. Rekao sam kako ja već znam mnogo toga. Pitao me je znam li za njene izlete u Crikvenicu ili vikende u Francuzovoj kući? Taj Francuz bio mi je nepoznanica. Miljenko mi je rekao kako je Francuz tip koji je dugo godina živio u Francuskoj. Tamo je zaglavio u zatvoru te je nakon odslužene kazne deportiran je u Hrvatsku. On je bio stari prijatelj Vinka i Roka. Kada se pojavio u kafiću postao je glavna zvijezda a vrlo brzo je okrenuo (poševio) najprije Tamaru a potom i Lidiju. Miljenko je zatražio moj mail kako bi mi putem interneta poslao neke slike ako ih želim vidjeti. Dao sam mu mail i obećao je kako će mi već navečer poslati fotografije a onda se možemo opet naći da mi ispriča detalje ako me budu zanimali. Naravno, sve me je to jako zanimalo. Dogovorili smo se da ni on a ni ja do daljnjega Lidiji ne spominjemo ovaj naš susret.
Razišli smo se u miru. Kasno navečer kada je Lidija zaspala otišao sam do kompa. Miljenko je održao obećanje i poslao je fotografije.
Nisam bio iznenađen kada me Miljenko nazvao na mobitel. Znao sam da ga živo zanima moje viđenje svega što mi je do tada ispričao ali i rekacija na fotografije koje mi je poslao. Našli smo se na istom mjestu kao i zadnji put. Možda sam se varao ali činio mi se pomalo razočaran činjenicom da nisam burno reagirao na njegove priče i poslane slikice. Naravno da nije izdržao jer, želio je znati što mislim o fotografijama. Odgovorio sam mu da na sve, uključujući fotografije, reagiram otprilike kao i on. Začuđeno me je pogledao. Kazao sam mu kako je Lidija dobra pička i tu nema dvojbe, zatim kako je on zaljubljen u nju, te s jedne strane pomalo ljubomoran što je mora dijeliti s drugima a s druge strane uživa u spoznaji da je drugi jebu, voli to gledati, fotografirati i uživa u tome. Skroz se uozbiljio i uopće nije bilo dvojbe oko toga da sam pogodio u srž stvari. Kratko je šutio a onda rekao:- “da , moram priznati da je to uglavnom točno samo ipak postoji bitna razlika”. -Koja, upitao sam.
“Lidija meni nije žena, tebi jest… tebe je prevarila kao muža a mene ne vara, već ja od samog početka znam s kim se jebe, kako, kada i gdje”.
Pa dobrim dijelom je bio u pravu, morao sam to priznati. No odgovorio sam mu kako mi u konačnici to ne smeta. Nastojao me je i dalje isprovocirati konstatiravši kako ja dakle pristajem biti u braku sa ženom za koju znam da je kurva? Upotrijebio je baš tu riječ, kurva. Pitao sam ga zašto je naziva kurvom a s druge strane bio je spreman s njom i živjeti. Odgovorio je kako su ga uvijek palile kurve i zato bi mu Lidija u potpunosti odgovarala s tim da bi je nakon nekog vremena, kada se
oboje zasite, pretvorio u dobru i vjernu ženu. Sjećanje na dane kada su je drugi rasturali samo bi ga iznova rajcalo. Pitao sam ga misli li zbilja da bi se ona s vremenom skroz promijenila? Kazao je, ako ne milom onda silom. Nastupao je drsko i bezobrazno, ali znajući da to radi ciljano nisam se dao isprovocirati.
Pitao sam ga želi mi nešto više reći o tom Francuzu te o izletima na more? Naravno da je to jedva dočekao. Dakle tom Francuzu, liku s kriminalnim dosjeom, nije trebalo dugo da se zainteresira za atraktivnu plavušu koja je često navraćala u kafić njegovih prijatelja, Roka i Vinka. Kafić su znali zatvoriti i prije kraja radnog vremena a tada je u lokalu ostajalo samo odabrano društvo. Vinko, Roko, Francuz sa svojim društvom i desetak prijatelja te poznanika između kojih je bio i Miljenko. Lidija je često dolazila na te zabavice s Tamarom. Francuz je također dovodio razne nepoznate dame. Lidija i Tamara su u početku bile tu da poslužuju goste za što su bile obilno nagrađivane. S vremenom Lidija više nije posluživala goste već je uglavnom vrijeme provodila za stolom Francuza koji se nije libio pipati je, zavlačiti joj ruku ispod košulje ili u gaćice a sve to na radost prisutnih gostiju. Ponekad bi se cure morale skinuti skoro do kraja, naravno i Lidija, te tako razgolićene fotografirati se s polupijanim muškarcima. To im nije padalo teško jer su za to bile financijski nagrađivane. Uz finacijsku potporu dobijale su i razne poklone u vidu nakita, odjeće, obuće ili čak sexi rublja.
Pitao sam ga da li je tu bilo i sexa? Odgovorio je da u početku i nije. Uglavnom bi Francuz izašao s Lidijom van, odvezao je prema kući i onda je negdje usput pojebao. Nakon nekog vremena kada bi malo više popio odveo bi Lidiju iz kafića na kat kuće, u sobu. Vratili bi se nazad, nekada za pola sata a nekada za sat ili čak dva. Lidija je pomalo gubila ritam. Jer, nakon što bi je gore u sobi pojebao Francuz, Miljenko je bio taj koji ju je pratio kući a još uvijek ju je smatrao svojom, te je morala zadovoljiti i njega. Francuz nije u lokal dolazio svakodnevno. Događalo se da ga ne bude po pet-šest, pa čak i više dana. To je bilo vrijeme kada su Vinko i Roko imali Lidiju za sebe.
Situacija je kulminirala jednog dana kada je Francuz Lidiji donio lijepu količinu sexi rublja. Bilo je tu haltera, čarapa, gaćica, grudnjaka, korzeta… Nije ga bilo gotovo petnaest dana. Kazao je da je poslovno boravio u Belgiji (u Francusku nije smio). Tražio je od Lidije da ode gore u sobu i izabere što će od svega donesenoga obući na sebe te neka se požuri da vidimo kako joj te stvari pristaju. Lidija se nećkala i pokušala odgoditi to preodijevanje. Francuz i pet-šest njegovih prijatelja bili su malo bolje raspoloženi, tj. podgrijani alkoholom, i situacija nije mirisala na dobro. Lidija je pokušala izmisliti razlog zašto mora otići kući no Francuz nije želio ni čuti za to. Potom je nazvala Tamaru valjda očekujući da bi je ona mogla izvući. Tamara je ubrzo i stigla. No to je još više napalilo Francuza i ekipu. Bukvalno im je naredio da odmah odu u sobu i obje odjenu na sebe sexi rublje koje je on donio. Vidjevši da nemaju izbora učinile su tako. Vratile su se u lokal za otprilike pola sata. Muškarci su bili više nego zadovoljni ali i prilično napaljeni.
Kako je još uvijek bilo radno vrijeme i u lokal su povremeno dolazili i drugi gosti, Francuz i društvo, Lidiju i Tamaru su izveli na stražnji izlaz lokala u dvorište iza kuće. Sada su obje znale što ih čeka, pričao je Miljenko, ali tko s đavolom tikve sadi…
Polupijani i narajcani muškarci okružili su ih zavlačeći im ruke u gaćice. Uskoro su svi imali spuštene ili otkopčane hlače i trenirke. Držali su u rukama kurčeve a Lidija i Tamara poslušno su se sagnule uzimajući u usta njihove nabrekle kite. Miljenko je tu bio samo u ulozi promatrača. On i još dvojica mladića promatrali su scenu sve dok im Francuz nije naredio da se vrate u lokal. Zadnje što je Miljenko uspio vidjeti bio je trenutak kada su Lidiju polegli na drveni stol a jedan od muškaraca uhvatio ju je za noge podigavši ih visoko u zrak zabacivši ih sebi na ramena. Kroz prozor koji je iz okala gledao na dvorište ništa se nije moglo vidjeti jer staklo nije bilo prozirno. No jasno se čulo glasno jecanje, stenjanje pa čak i krikovi.
Nakon otprilike sat vremena Lidija i Tamara vratile su se u lokal pognutih glava, rasčupanih frizura, zamrljane šminke i obje suznih očiju. Odmah su otišle na kat gdje su se istuširale i donekle sredile. Lidija je nazvala Miljenka na mobitel zamolivši ga da pošalje Vinka ili Roku kako bi im otključao vrata kuće jer nisu željele proći kroz lokal. Ispred kuće ih je dočekao taksi kojim su se odvezle prema gradu.
Miljenko je završio priču rekavši kako Lidija poslije toga izvjesno vrijeme nije dolazila u kafić. Nije odgovarala na pozive. Isključila je mobitel. Čak je ni on nije mogao dobiti. Stoga je onoga dana i došao u stan. No nisam znao da se u međuvremenu Lidija nekoliko puta sastala s Francuzom. Uglavnom su to bili kratki sastanci u gradu na kavi. Dakle pomirili su se,- pitao sam Miljenka.
Miljenko se nasmijao rekavši kako ja još puno toga ne znam ali javiti će mi se kroz desetak dana te mi ispričati što se u međuvremenu događalo.
Hajde da se igramo ;)