Porodična stvar

Dunja je bila kćerka jedinica , centar svijeta za svog oca , tihog profesora , njegova miljenica , princeza i ponos svoje ambiciozne majke Jadranke , sutkinje općinskog suda , koja je uvijek željela više od života , a ono što nije uspjela ostvariti sama očekivala je od Dunje. A za mamu je izgledalo kako će se svi njeni snovi ostvariti jer još od prvog školskog dana Dunja je bila najbolja u školi , nakon toga najbolja u gimnaziji , pa briljantna studentica pravnog fakulteta , uvijek prva , uvijek ona «o kojoj će se još čuti». I sve je za gospođu majku izgledalo idilično do zadnje godine Dunjinog studiranja. Tada je uslijedio šok , kćerka je potpuno izgubila glavu zbog tamo neke seljačine , brđanin koji je u metropolu stigao u opancima (bio je to Jadrankin omiljeni opis budućeg zeta) sa samo jednim zadatkom – da upropasti nju i njenu kćerku. Stvari su ipak izgledale malo drugačije.

Ivan je istina bio dečko sa sela , ali potpuna suprotnost svim Jadrankinim predrasudama. Miran , pristojan , vrlo dobar student i poput psića odan Dunji. Od prvog dana kada je vidio tu malu plavušu za njega druge djevojke nisu postojale , samo njegova Dunjica. Vidio ju je ispred fakulteta , dolazila je s prijateljicama , plave kose svezane u rep , prelijepog lica , s malim prćastim nosom i krupnim zelenim očima , a velike grudi koje su se nazirale ispod majice i fantastična guza stegnuta u uskim hlačama oborili su ga s nogu.

Njemu izuzetno visokom ona tako mala i sjajno zaobljena izgledala je kao neodoljivi bombon. Učinio je sve da je upozna , a kad se to par dana nakon prvog susreta i dogodilo sve je dalje išlo glatko i brzo , reklo bi se ljubav na prvi pogled. Nakon dvije godine veze Ivan je diplomirao i zaposlio se u privatnoj tvrtki , uslijedile su zaruke pa vjenčanje , diplomirala je i Dunja , pa uz maminu pomoć dobila posao , kupljen je stan , novi auto. Idila.

No s krajem prve godine braka stigli su problemi. Još prije vjenčanja Ivan i Dunja su odlučili da odmah žele proširiti obitelj pa su se s puno entuzijazma bacili na posao , mjeseci su prolazili bez rezultata. Zajednički odlazak kod liječnika donio je strašno razočaranje Ivanu , problem je bio u njemu , a izgledi za potomstvo vrlo mali , mada ne i nemogući. Koliko god ga Dunja tješila i govorila mu kako će još neko vrijeme pokušavati , pa ako ne ide mogu razmisliti o posvojenju , on je ostajao smrknut i sve više povučen , s osjećajem da ju je izdao , da nije dovoljno dobar muž , da nije muškarac nje dostojan.

Vrijeme je prolazilo uz uzaludne pokušaje koji su postajali sve rjeđi. Ivan se u potpunosti posvetio poslu i karijeri , obično je doma dolazio kasno , potpuno iscrpljen. Dunja je imala dojam kako joj je sve dalji , kako joj izmiče , a očajnički ga je željela i trebala uz sebe. I rodbina je sve češće postavljala pitanja o potomstvu i uskoro joj je želja za majčinstvom postala opsesija , bila je sigurna da bi dijete vratilo one sretne dane , kako bi sve opet bilo divno.

Svakakve misli su joj padale na pamet. Znala je da umjetna oplodnja ne dolazi u obzir , jer on nikad ne bi pristao , pa je jednom , ni sama ne zna kako , pomislila da pokuša sa nekim drugim , bez Ivanovog znanja. Ali od same pomisli na takvo nešto bilo joj je muka. Činilo joj se umrla bi da ga prevari , da je dotaknu neke druge ruke.

No ipak , ta misao još joj je par puta prošla kroz glavu , ali uvijek ju je brzo odbacivala , osjećajući strašnu krivnju zbog same misli. A onda je došao dan kada su trebali ići kod Ivanovih , njegov mlađi brat Goran se ženio. Koliko god mama Jadranka bila u krivu kad je u pitanju Ivan toliko su njene predrasude bile točne kad je bio u pitanju ostatak njegove obitelji. Bili su imućna seoska obitelj , muška reklo bi se , jer Ivan je imao još tri brata i svi su tjelesno , kao i on , bili na oca , visoki i jaki , ali karakterno sušta suprotnost Ivanu.

Otac Đuro nekad je važio za najjačeg mladića u selu , a i sad je bio jak poput bika , skoro dva metra visok , i oko 140 kg težak , sirov muškarac , gazda kuće kod kojeg nije bilo previše riječi , ali ni bilo kakvog pogovora. Njegova je uvijek bila zadnja. Najstariji sin Tomislav , bio je slika i prilika oca , ali bez viška kilograma. Zbog svog vulgarnog ponašanja , posebno zbog komentara koje je znao njoj uputiti , Dunji je oduvijek bio odvratan.

Sa ženom koja je iz njoj nejasnih razloga prema Dunji uvijek bila hladna živio je u kući uz roditeljsku. Iza njega po starini je bio Ivan , a onda Goran , u čije su svatove išli , a kojeg je Dunja uvijek smatrala najglupljim od sve braće , iritiralo ju je što uvijek slijedi i oponaša Tomislava. Najmlađi je bio Vedran. Imao je tek 18 , završio je srednju i tu jesen trebao je početi sa studiranjem.

On je jedini Dunji bio simpatičan , uvijek pažljiv prema njoj i nešto tiši od starije braće. Smatrala ga je ljepuškastim i dva puta kad je zbog upisa na fakultet bio gost njoj i Ivanu zadirkivala ga je kako bi sigurno izabrala njega da nije prije upoznala Ivana. Njegova zbunjenost , rumenilo i kako bi bojažljivo u tim trenutcima pogledao Ivana bili su joj preslatki. Vjenčanje je bilo sredinom ljeta i Dunja se danima prije mučila u izboru odjeće.

Nije željela ništa izazovno , ali kako se obući dovoljno konzervativno da se izbjegnu Tomini komentari kad je 30+. Na kraju je izabrala haljinu bez rukava koja joj je sezala do pola listova , na leđima nije bila previše otvorena , a dekolte je bio sasvim umjeren , mada se veliki rascjep među grudima mogao lijepo vidjeti jasno govoreći što se krije ispod haljine. Kupila je i nove sandale sa visokom petom , takve je naprosto obožavala , a bila bi ipak i nešto «ravnopravnija» kad stoji uz muža. Ivan je već na početku dana počeo sa ponašanjem koje joj se nije svidjelo.

Čim su stigli Tomislav ih je dočekao i uz bratske zagrljaje , svoje bezobrazne šale i neprestano dolijevanje pića stalno je bio uz Ivana , a ovaj ga nije odbijao , praznio je čaše sve brže. Pokušala ga je diskretno upozoriti , ali njegovo ignoriranje samo ju je još više razljutilo. Već u crkvi je bilo očito da je potpuno pijan , a nakon prvog plesa kad je jedva stajao na nogama Dunja se toliko razljutila da je demonstrativno izašla van na čisti zrak prepustivši ga jednako pripitim rođacima. Dok je stajala uživajući u ugodnom ljetnom povjetarcu odnekud se stvorio Vedran , upitao je zašto se osamila i pozvao je natrag u dvoranu na ples.

Njegova pojava nekako joj je godila , vratili su se unutra pa uz sveopću ciku i viku uključili u kolo , a kad je bend zasvirao nešto lakše Vedran je kavalirski upita može li zamoliti za ples , osmjehnula mu se i damski ponudila ruku. Bili su negdje na pola pjesme kad je primijetila Ivana kako za jednim stolom sjedi u komatoznom stanju , glava mu se klatila i činilo se da će se svaki čas srušiti sa stolice. «O Bože moj» prozborila je napuštajući Vedranov zagrljaj i žurnim korakom idući prema mužu. «Dušo , dušice , dragi … jesi dobro? » čučnula je ispred njega , nježno mu stavila ruku na čelo i pokušala podići glavu , ali kao da ju nije ni čuo.

«Dunja nema ti od njega ništa , on ti je za kreveta … sačekaj ti tu idem ja samo od starog uzeti ključeve» – obrati joj se Vedran stojeći iznad nje. Zahvalno ga pogleda i samo klimnu glavom. Dok je milovala Ivana po kosi osjećajući neku žalost što mu je toliko loše i što ga je uopće ostavljala samog gledala je Vedrana kako se na drugom kraju dvorane nešto dogovara sa njenim svekrom , zatim im se pridružio i Tomislav pa su sva trojica krenula prema njoj i Ivanu. Ponovno se začula vesela glazba , opet je počeo ples uz veliku buku pa u trenutku kad su joj njih trojica prišli Dunja nije najbolje čula što joj svekar govori , ali je razumjela da će joj on pomoći s Ivanom do auta pa ga voze doma , a učinilo joj se da govori Vedranu i Tomi da ih slijede drugim autom , ali nije razumjela zašto , nije joj bilo ni bitno.

Ivana su praktično odvukli do auta , vožnja od 15-ak minuta prošla je u tišini , a kad su stigli pred kuću Dunja je pokušala izvući Ivana vani , ali joj svekar reče da se ne napreže , to će Tomo i Vedran. Njih dvojica su već parkirali pored njih , izvukli su brata iz auta i odnijeli ga u sobu gdje su on i Dunja spavali prilikom svake posjete njegovim roditeljima. Dunja je išla za njima i kad su ga položili u krevet počela ga je skidati. Svekar je blago povuče za ruku – «Ostavi ti njega , pobrinut će se njih dvojica … ajmo ja i ti malo izić , trebali bi porazgovarat» – naglasivši kraj rečenice samo se okrenuo i napustio sobu , a Dunja mada zbunjena krenula je za njim.

Još više ju je zbunilo kada je vidjela da ga ne slijedi u dnevni boravak ili kuhinju koji su joj se činili logični za taj tajanstveni razgovor. On je krenuo na gornji kat , a ona ga je poslušno slijedila. Krenuo je kroz dugi hodnik , zastao kod drugih vrata , otvorio ih i pokazao da uđe. Dunja je šutke ušla u sobu koju je obasjavala samo mjesečina.

Veliki krevet , dvije stolice i dva mala ormarića sa svjetiljkama bili su sav namještaj u sobi. Izgubljeno je zastala pred krevetom , okrenula se i u čudu gledala svekra koji je ušao za njom zatvorivši vrata i naslonivši se na njih. «Sjedi» – pokazao joj je rukom na krevet. «Dobro mi je ovako» – odvratila je.

Svjetlost koja je dolazila kroz prozor tako ga je obasjavala da joj se činio još većim , a sama sebi je izgledala mala kao zrno , potpuno bespomoćna i odjednom osjeti neku neodređenu nelagodu , strah. « Dobro , ti stoj snaja ako ti tako odgovara … nego ajmo ja i ti malo popričat … de ti meni reci kad ću ja postat dida? » – govorio je polako , ali jasnim glasom. Dunja odgovori skoro šapatom , bojeći se onog što izgovara – «Pa već imaš dva unuka». « Mala ne pravi mi se pametna.

Imam dva unuka , al` dobro ti znaš šta te pitam. Kad ćeš rađat? ». Oborila je pogled i šutila. «Do koga je? ».

Dunja i dalje nije odgovarala. «Čuješ šta te pitam!» – prvi put je povisio glas – «do tebe il` do Ivana». «Ivana» – jedva čujno je odgovorila sve više obarajući glavu. Par trenutaka vladala je tišina , tad on opet progovori «Slušaj vamo … digni glavu i gledaj me dok ti govorim…» , ona podiže glavu i u polumraku pogled joj sretne njegove crne oči koje su sad izgledale još mračnije , natkriljene gustim obrvama – «Vako ti stvari stoje , u mene familija generacijski ima dvi tradicije , prvo , muški su uvik mogli … i drugo , uvik smo pazili jedni na druge.

Znači onaj moj ne može ti ništa? ». Nemoćna da odgovori dok joj se grlo steže , a oči se polako pune suzama Dunja samo niječno odmahne glavom. «A ti si plodna? ». Ovaj put potvrdno klimne.

«E dobro , kad je tako , kad već on ne može ima ko može … ima to ko obavit za njega». Dunja ga zapanjeno pogleda , istovremeno je hvatala potpuna panika i bijes , odjednom pronađe snage za glasan povik protivljenja – «Molim? ! Jesi li ti normalan? !». Brzo je krenula prema vratima , ali on je snažno zgrabi oko struka. Izgubila se , činilo joj se da gubi tlo pod nogama , a onda je shvatila da se to stvarno i događa.

Podigao ju je i nosio prema krevetu , govoreći joj na uho « Ne pravi probleme , brzo ćemo … nemaš kome vikat , ni koga dozivat». I zbilja nije puštala glasa , ne toliko zbog njegovog upozorenja koliko zbog svoje paraliziranosti strahom. Kad ju je bacio na meki krevet samo je utonula , a haljina joj se digla do pola butina. Već u slijedećem trenutku osjetila je njegovu ogromnu tjelesinu kako je pritišće.

Činilo joj se da će je zdrobiti , a miris njegovog znoja sve joj je učinio još odvratnijim i težim. Niz lice su joj tekle suze i samo je uspijevala tiho izreći «Nemoj molim te». Ali nije ju slušao. Sada je njegove ruke uopće nisu dodirivale , jednostavno ju je pritisnuo tijelom tako da se nije mogla maknuti , a ruke su mu bile zauzete raskopčavanjem hlača.

Uskoro je završio s tim poslom , a tada se malo odmakne od nje , gurne joj obe ruke pod haljinu , dohvati rub gaćica i jednim potezom ih potrga. Cijelo vrijeme držala je skupljene noge , a on joj sada zapovjedi «Raširi». Nije ga poslušala , a suze su joj potpuno oblile lice. «Raširi reko sam!» – i grubo joj razmakne noge rukama.

Nije imala nikakvih izgleda da se odupre njegovoj snazi. Uspio se uglaviti među njene noge , rukama je dohvatio njene guzove i namještao se. Opet ga je kroz plač zamolila « Nemoj …. molim te nemoj … mol…» – zadnju molbu nije stigla izreći , osjetila je kako se probija u nju.

Svom težinom se prevalio na nju i zabijao se dok je ona pod tako prevelikim teretom bez glasa plakala pokušavajući uhvatiti dah. Trajalo je manje od minute , osjetila je kako sve teže diše , par put je snažnije prodro , zatresao se i svršio u nju. Još je kratko ostao na njoj , a onda se otpuhnuvši digao , podigao hlače , i bez riječi izašao iz sobe. Ostala je ležati sa nogama prebačenim preko ruba kreveta , na licu joj je bila razmazana šminka ali suze su prestale , više nije plakala , a kad su se vrata otvorila dobro je znala što slijedi i jednostavno je prelomila u sebi.

Kad im se ne može oduprijeti prihvatit će situaciju , pomiriti se i ne opirati. Ušao je Tomislav. Kada joj je prišao vidjela je njegovo nacereno lice , mirno je ležala ne mičući se i ne pružajući nikakav otpor njegovim rukama na svom tijelu. Jednom rukom prelazio je polako preko njene noge zaustavivši se na međunožju.

Čula je njegov podrugljivi glas «Jel te ovo stari dobro našprico il` ti se pička raduje što ću je ja izjebat pa je vako sok pustila? ». Spustio je obje ruke na njene grudi , osjetila je stisak velikih , grubih dlanova , mrmljao je nešto nerazumljivo hvatajući rubove haljine. Spustila je svoje ruke na njegove i zaustavila ga – «Nemoj cijepat , skinut ću sama». Pakosni osmjeh opet se pojavi na njegovim usnama , odmaknuo se i pustio je da ustane.

Sagnula se da skine sandale , ali on se oglasi «Štikle ne skidaj!». Poslušala je , uspravila se i brzim potezom skinula haljinu preko glave. Istovremeno je i on skidao košulju zapovjedivši joj – «Upali lampu da te dobro vidim». Poslušala ga je , upalila jednu lampu , a onda se okrenula i stala pred njega , potpuno gola.

Požudno ju je odmjeravao , gutajući slinu i mašući glavom , njena plava kosa padala joj je točno do ramena , velike grudi kao da su se prkosno izbacile naprijed , a ravni trbuh ispod kog je bila pažljivo sređena tanka crta dlačica uz prelijepo zaobljene bokove upotpunjavali su fantastičnu sliku. «Krv ti ne jeb … jesi dobra … još ovake sise mjesio nisam» – govorio joj je snažno ih pritiskajući. Privukao ju je sebi , prislonio svoje usne na njene i ugurao jezik u usta tražeći njen. Gadio joj se okus alkohola i cigareta koji je nosio , ali ipak nije mu se odupirala , bila je potpuno pasivna , prepuštala je da radi s njom što želi.

Za trenutak ju je pustio da bi skinuo hlače , kad za nju uslijedi šok. Dunja je prije Ivana bila samo s dvojicom muškaraca , ali ni jedan od njih po obdarenosti spolovila nije bio niti blizu ovome što je sad vidjela. Primijetio je kako ga zapanjeno gleda i uživao je u tome « Šta je? Ha? Sviđa ti se kurčina? E sa`š ga primit». Ponovno ju je dohvatio i vješto povalio pomjerajući je na sredinu kreveta.

Podigao joj je noge na svoja ramena i Dunja osjeti kako namješta glavić na njen otvor. «Nemoj jako» – rekla mu je molećivim glasom i činilo se da će je poslušat. Namjestio se , a onda polako počeo ulaziti. Osjećala je kako je širi i tiho zastenja.

Došao je do pola , povukao se , pa ponovno polako vratio nazad ulazeći još dublje. Nakon trećeg povlačenja i prodiranja ušao je cijelom dužinom i tako se zadržao par trenutaka gledajući je ispod sebe kako zatvorenih očiju tiho cvili. Trijumf mu je bio potpun. Počeo se ritmički ljuljati na njoj , postepeno ubrzavajući uz sve snažnije udarce.

Njeno tiho cviljenje prelazilo je u sve jače jecaje , a onda i u glasno stenjanje i vriskove kad se mahnito počeo zabijati . Osjećala je kako je taj veliki komad mesa raznosi , osjećala je njegovo pulsiranje i činilo joj se da se prenosi kroz cijelo tijelo i u glavi pretvara u bubnjanje. Čvrsto je prstima stezala plahte , začu njegovo mumlanje , još jednom osjeti kako se do kraja zabija u nju , a mlaz sperme iz te batine koja ju je ispunjavala uz trzaje se isprazni u nju. Ustao je i krenuo prema vratima , a onda se okrene i upita je «Jebe li te muž ovako? Nije garant».

Nije odgovarala. On uz smijeh otvori vrata govoreći nekom – «Tvoje red, ode ja po pivu». Dunja nije vidjela kome govori , ali znala je. Tomislav izađe , a u sobu uđe Vedran.

Mirno ga je gledala ležeći na krevetu. Djelovao joj je pomalo blijed. Zastao je na sred sobe i gledao u nju , kao da nije siguran kuda dalje. Ona se malo pridigne , privuče jastuk pod glavu , a onda mu mirnim glasom reče – «Hajde.

Obavi svoje. » Nije morala ponavljati , brzo se skinuo i došao do nje. Dunja je gledala njegov nabrekli ud , izgubivši svaki sram raširila je noge i pozvala ga da priđe. Počeo se nevješto namještati , a onda se ona ponovno malo uspravi i stavi mu ruku na grudi – «Jel ti prvi put? » – on samo potvrdi, a ona dohvati jastuk iza sebe i pruži mu ga – «stavi mi ispod … stavi mi pod guzu» – poslušno je slijedio njene upute , pomalo šeprtljavo ali ipak stavi jastuk pod nju i podigne je od kreveta tako da mu je sad bila savršeno namještena.

Primila ga je rukom i pomogla mu da uđe , prvih par puta pomalo je nespretno , bojažljivo ulazio u nju , ali onda se njene noge sklopiše oko njegovog struka , njeno tijelo mu ritmički pođe odgovarati i on se svom silom obruši na nju , grozničavo je pumpajući. Dunja je sada tonula , više nije mislila ni na što , nije bilo srama , nije bilo krivice , nije bilo nikakve emocije … sebe je osjećala kao životinju , ženku koja se pari. Opet je čula svoje glasno stenjanje , ali ovaj put nije bilo boli , registrirala je da su se vrata otvorila i netko ušao ali preko Vedrana nije vidjela tko. Začula je Tomin glas i tipični podrugljivi cerek – «Toooo bracika , čuj krmaču kako rokće … samo nabij!».

Vedranu nije trebalo poticaja , jebao ju je svom svojom mladenačkom silinom , a ona ga je obgrlila rukama i nogama čvrsto se priljubivši uz njega kada je počeo svršavati. Ispunjavali su je mlazovi njegovog sjemena , a njoj se činilo da ga je nevjerojatno puno i svaki put kad je pomislila da je to zadnji uslijedio bi još jedan trzaj , još jedan vrući val razlio bi se u nju. Kad je konačno završio Vedran siđe s nje , a ona ugleda Tomu koji stoji pred krevetom i pruža pivo Vedranu. Potegao je iz svoje boce dva gutljaja , a onda pružio prema njoj – «Oš pive? » Pogledala ga je prkosno , ustala , uzela bocu iz njegove ruke i potegla.

Tomu uhvati glasan smijeh – «Toooo bogte , to se traži. Vidi ga opet spreman» – pokaže joj prema dole , i Dunja još jednom ugleda njegov veliki kurac u punoj veličini – «ajde , druga runda … namještaj se … al` sad ćeš ko kujica , fino na sve četri». Nije mu odgovarala , zauzela je pozu koju je tražio i čekala da se namjesti iza nje. Njeni uzdasi opet su pratili njegovo prodiranje , ali ovaj put nije bilo uvoda , odmah je krenuo svom snagom , a njeno stenjanje sad se ispreplitalo sa zvucima koje su proizvodila njegova jaja dok su mlatila po njoj.

Guza joj je bila visoko isprčena , njegove ruke su je snažno držale za bokove i povlačile , a glavu je potpuno spustila zagrizajući plahtu kako bi se njeni krici što manje čuli. Jebao ju je jako i jednolično dvije-tri minute , a onda zastade i dalje ostajući u njoj. Rukama je sa bokova prelazio po njenim guzovima plesnuvši je par puta. «Buraz moj vidi ti koje dupe ima mlada … ha , šta kažeš? A tek sisetineeee» – Vedran mu ne odvrati , a Tomo nastavi – « Ajd iz džepa mojih hlača izvadi mobitel» – «Koji će ti kurac mobitel? » – «Da snimiš kako joj se sise ljuljaju sad kad je budem nabijo» – «Jes ti dobar? Nek stari to vidi … il neko … pobiće nas» , sad se oglasi i Dunja – «Pa budalo ako… « , ali Tomo joj grubo pritisnu glavu prema krevetu ne dozvolivši joj da govori.

Sad nije vidjela Vedrana , ali po zvukovima je osjetila da traži mobitel. Tomo se opet oglasi – «Jesi? » «Jesam» «Dobro , snimaj» , rukom joj je skupio kosu i povukao je. Točno ispred Dunje sad je stajao Vedran snimajući , a Tomo je poče divljački nabijati. Čvrsto joj je potezao kosu tako da su joj sad leđa bila izvijena , a njegovi udarci tako siloviti da se jedva održavala na koljenima.

Svaki njegov nalet pratio je njen vrisak , a on nije posustajao , čula je kako pita Vedrana –«Ljulja ju li se? » – «Na sve strane» – «Hehehehe … e to sam htio». Na trenutak je ponovno zastao – «Ajd dobro je , ostavi mobitel i da joj da ti puši». Vedran je smušeno gledao , ali poslušao je starijeg brata. Priđe Dunji i prinese svoj već dignuti kurac njenim ustima , a ona ga bez opiranja primi.

Tomo ponovno krene. Jedan ju je probijao straga , a ovaj u ustima bivao je sve tvrđi i činilo joj se da mu samo malo fali. Isto je primijetio i Tomo pa zapovjedi Vedranu – «Nemoj joj u usta … de se odmakni da je ja dovršim pa onda i ti istresi u pičku». Vedran se odmakne , a divljačko nabijanje opet krene , ovaj put još brže.

Dunja nije izdržala , klone pod njim a on se svali na nju i uskoro uz opet glasno mumlanje isprazni sadržaj jaja koja su je neprestano mlatila. Ostala je tako ležati na trbuhu , a samo što se Tomo skinuo na nju se popeo Vedran. Već ju je hvatala obamrlost , ali njemu nije dugo trebalo. Par puta i bilo je gotovo.

Prošla je godina dana. Na Ivanov zahtjev opet su bili kod njegovih roditelja. Njegova je želja bila da svog sina krste isti dan kad i Goran kćerku. Kaže – tako je ekonomičnije , spojit će troškove , a i može bratu na nos nabijati to što je njegovo prvorođeno muško.

Dunja je stajala u onoj istoj dvorani gdje su bili svatovi i gledala muža kako s ocem i rođacima nazdravlja , slušala je svekrove povike da je mali isti ćaća. Pitala se što je vidjela u Ivanu? Kako je mogla misliti da je ova nesposobna , mlitava , ugojena svinja idealan muškarac. Primijetila je da u dvoranu ulazi Vedran sa novom djevojkom , upoznao ju je na fakultetu , i osjetila da joj netko staje iza leđa. Tomo ju upita – «Ima li još janjet`ne? » – «Ima» – pokazala mu je rukom na pladnjeve s mesom.

«E fino … fiinoo. Evo ti kluč moje kuće , žena mi neće tamo prije ponoći. Za dva sata kad onaj tvoj zakomi da s` me čekala tamo. Jel jasno? « – «Da»