Godište: 1990.
Status: U Vezi
Oglas: Pssssstt… budi miran, tih… bez naglih pokreta. Oseti me. Moju želju. Moj nagon. Oseti moje nogice prekrivene tankim čarapama kako te dodiruju i maze po celom telu… golom telu! Mmmmm jel osetiš?
Da bi me kontaktirao, pozovi 0906/20-21-24 lokal 5, kada se javi ljubazna sekretarica trazi Tamarica i javiću ti se
Klikni OVDE, prepusti mi se!
Klikni OVDE i Oceni Priču 🙂
[Ukupno: 0 Prosek: 0]
[…] Mogla sam birati mjesto koje god sam poželjela jer u autobusu nije bilo više od pet putnika. Ni sama nisam znala gdje bi bilo najpametnije sjesti, krenula sam prema stražnjim sjedalima, no ipak sam se zaustavila negdje na sredini, jer skroz iza nije bilo baš nikoga pa me je pomalo gotovo bilo strah. Ugodno sam se smjestila do prozora i svoju malu torbu odložila na sjedalo do sebe. Nisam spustila sjedalo jer mi se ionako nije spavalo, te sam odlučila pročitati koje zanimljivo štivo za koje nemam vremena tokom tjedna. Autobus se kretao velikom brzinom po gotovo pustim cestama i začas smo bili u Karlovcu, čak sam se zabrinula da ću stići ranije nego što me moj dečko očekuje, a on ne voli kad ga se probudi. No, što je tu je, morat će se bar praviti sretan kad me vidi. Svi putnici su odavno zaspali i busom je vladala bolesna tišina, koju je prekidao tek pokoji zvuk sladunjavih pjesmica s radija. Autobus je nakratko zastao na karlovačkom kolodvoru i pokupio tek jednu mlađu putnicu. […]