Teta Jelena

– “Dobar dan gospodine”
– “Heej zdravo sine, kako si, sta radis…”
– “Ma evo raspust je, odmaramo malo, jutarnja kafica…”
– “Pa da – iako niste zasluzili”- nasalio se i dodao: “Eto odoh ja, nego, Boga ti, ako je Nenad s tobom tamo u tom kaficu, haj mu reci da izadje, treba mi nesto…”
– “Jest, jest, tu je on, evo sad cu mu ja reci…”

Bio je to Nenadov otac, inace jedan od najdrazih ljudi citavom mome drustvu… Inzenjer elektrotehnike, zaposlen u drzavnom Telecomu, na nekoj visokoj funckiji
vazio za gospodina u nashoj ulici. Porodican covjek, opcepoznato je bilo koliko on voli svoju suprugu i potajno, vecina zena zeljela je
bas takvog muza. Sigurno da je mnogo zaradjivao cim je mogao svojoj zeni rec, da ona ne mora da radi ako nece, jer on moze zaraditi dovoljno…
Tako je i bilo… On je radio, zaradjivao, a ona je bila kuci, cekala svoga muza sa ruckom, vecerom, brinula o Nenadu… Idila, reklo bi se…

Kako smo se mi svi rodili u toj istoj mahali u kojoj zivimo i dan danas, svi smo znali gospodina Emira od samog rodjenja…
U nashim glavama ostace upamcen i najvishe cijenjen zbog svojih gestova koje je radio u vrijeme trajanja nashe srednje skole.
Naime, niko od nas nije bio neki ekstra ucenik, vishe su nas zanimale neke druge stvari… Uvijek smo zeljeli biti iznad ostalih, isticati se, pa smo zbog toga upadali u mnoge nevolje, kako
u skoli, tako i van nje…
Tada bi u pomoc uvijek priskakao gospodin Emir. Svo ono, inzenjersko, znanje pokusao je da prenese na nas…
Mogao je da pokaze samo svome sinu, ali ne… Iskupio bi nas sve i svakome pristupao podjednako, kao da smo svi njegovi… I jos je milio razloga zasto ga
cijenimo…

– Usao sam u kafic, prisao Nenadu i kazao mu da ga otac treba…
Izashao je , a ja sam, onako, mahinalno gledao za njim… Misli su bile negdje daleko, ali eto gledao sam… I vidio kako mu otac daje kesu koju je
maloprije iznio iz prodavnice. Nenad se zaputio prema kuci, koja je bila jako blizu, a otac je svratio, na poziv prijatelja, u mjesto gdje stariji ljudi
obicno igraju sah…

Nakon 15-ak minuta, koliko je meni bilo potrebno da pregledam dnevnu ponudu u kladionici, upratio sam Nenada kako prilazi kaficu. Izgledao je nervozno,
lijevom rukom je prelazio preko celave glave, a desnom je pucketao prstima. Stao je na semafor, crveno je… Naginje se i gleda ima li auta… Cetiri su trake…
Pretrcava ulicu iako – bilo je auta. Primijetio sam da nesto nije uredu i izashao ispred.

– “Sta je, brate, sto se bojis, sa mnom si – siguran si. Ovdje ne smiju da dodju, garantujem!”- mislio sam da ga traze lokalni momci zbog nekih stvari od prije…
– “Aaaa nije to, bjezi od mene sve cu polomit`, aaa”- urlao je i bacao stolice u basti kafica u kojem smo sjedili…
Bio je sav crven, skoro pa modar, njegova prepoznatljiva zila nasred cela bila je deblja nego inace…
– “Neka, heeej, sjedi”- uhvatio sam ga za ramena i sjeo na stolicu, cucnuo sam, prihvatio ga za glavu i digao je, tako da se gledamo u oci…
– “Reci mi, slobodno, pa znas da sam ti prijatelj, sta je bilo, kakav je problem, pa rijeshicemo sta je god!”- malo sam povisio ton
– “Hajde sa mnom…” – rekao je.

Poveo me nazad, na put za njegovu kucu, no skrenuo je malo prije kuce i sjeli smo na zidic koji okruzuje basket teren, inace preko puta njegove kuce. Pitao
sam se: “Pa sta cu ovdje..:”

Bio je bijesan ili sta vec, nisam psihijatar… Sve sto znam, sve sto sam vidio – to je bila suza prijatelja…
– “Gledaj sad, gledaj!” – otvarala su se ulazna vrata njegove kuce…
– “Gledaaaj, aaaa!” – stisnuo je zube i okrenuo se…
– “Reci mi sta rade, reci mi…”
Gledao sam sta ce se desiti. Prvo je izasla njegova mama Jelena, gledala je desno – lijevo… Kao na semaforu. Vratila se korak u kucu, pruzila ruku, vratila
se korak nazad i – neki, meni, nepoznat covjek drzao je tetu Jelenu za ruku, poljubio je 3 puta u obraz, udario lagano po guzi i okrenuo se… A ona je onako, njezno, ka da ide
zauvijek, presla preko njegovih ledja svojom desnom rukom, nagnula glavu u lijevu stranu i gledala za njim dok nije doshao do avlijskih vrata. On otvori avlijska,
ona zatvori ulazna…

– “Jes vidio kurve, mater joj jebem?!”- izustio sam…
– “Ajj, eej, nisam mislio, aaa izvini…” – pokusao sam se opravdati za ovo “kurve”…

Nenad se drzao objema rukama za glavu, ono kao da ce na strijeljanje, lagano je okrenuo i mrko me pogledao… Ocekivao sam da ce me udarit`.
Ako me udari, nije mi padalo na pamet da vratim, iako znam da sam jaci – kriv sam!

– “Sta da radim, brate, da kazem tati?”
– “Ne znam… Stvarno, ne znam… Ti vidi, ja sam uz tebe.”
– “Znam ja! Znam, i to dobro znam! Vidjece ona svog Boga!” – zaderao se i skocio sa zidica…

Otisao je u kucu i za par sekundi upalilo se svjetlo u njegovoj sobi na prvom spratu. Znaci da je brzo prosao kroz kucu i da se nije pozdravio s mamom…

Meni je odmah pao na pamet gospodin Emir. Razmisljao sam: “Pa kako je nije stid, da vara onakvog covjeka? Covjeka koji je neizmjerno voli, koji joj sve
omogucava!”
Sada, i ja sam bio pun nekog bijesa… Ispocetka, dok sam ono sve gledao bio sam ljut, a bilo mi je i krivo zbog situacije u kojoj se nasao moj prijatelj, a sad
me obuzeo neki bijes kad sam povezao gospodina Emira, familijarnog covjeka, kojem je porodica na prvom mjestu i tetu Jelenu, zenu, majku, koja je upravo
prevarila svoga muza i rasplakala sina.

– Otisao sam kuci, zatvorio se u svoju sobu i prolazila mi je ona slika kroz glavu kada se teta Jelana i onaj njen rastaju… Od samo jednog poteza – tapsanja
tete Jelene (zbog zaobilaska monotonosti ubuduce ce negdje stajati samo Jelena) po guzi, moja kita je pocela da pulsira…

Ustao sam, zakljucao sobu, spustio bermude i legao… Poceo sam lagano da ga masiram zamisljajuci tetu Jelenu. Ali, na um su mi dolazile i misli da je to
Nenadova mama (na koju je on ljut) i zena koja je prevarila gospodina Emira. Tad se kita spusti.
Pomislim na ono tapsanje – to radi kao upaljac za mastu… Kad se masta potpali – kita se dize… I tako 3-4 puta, spusta se – dize se…

A u stomaku nemir, kao da organi mijenjaju mjesta… Glava ce da pukne… Zamisljam Jelenu kako mi pushi u skolskom wc-u, guta spermu i ulazi u zbornicu na
roditeljski sastanak… Jedna kap joj je ostala na bluzi, primjecuje je tek na pola puta do zbornice. Lagano kaziprstom lijeve ruke podigne kap, da ne bi ostala
mrlja, prinosi je ustima i oblize…
Ja, krecuci se prema vratima ucionice gledam u njene guzove zamotane u suknjicu do ispod koljena… Gledam u njene bokove, koji su malo shiri. U njena ledja
sakrivena bijelom rolkom, u njena stopala koji poprimaju miris koze povece stikle, koja naprijed ima blagi spic, ne veliki…

Zamisaljm kako joj prilazim opet, tik ispred vrata zbornice – sa ledja, vucem je za smedju, dugu, valovitu kosu, prislonim se uz njene povece, oble, kukovima
razapete guzove, drugu ruku provlacim ispod bijele rolke, vadim joj desnu sisu iz grudnjaka. Vratim ruku otvaram vrata zbornice i gurnem je lagano u zbornicu
tapsuci je po guzi dok jos nije usla, da ne bi slicajno primjetili, ali mogli bi da primijete, da joj jedna sisa nije u grudnjaku…
Lupnuo sam je po guzi bas kao i onaj njen… Lupnuo po guzi. Lupnuo Jelenu po guzi aaaaaaah! Tad sam svrsio svuda po sebi, po stomaku, po nogama, po lijevoj ruci…
Na srecu, bio sam saam kuci, ustao sam, skinuo sve sa sebe i pravac banja… Ne, nisam se odmah okupao… Svrsio sam jos jednom pored wc solje zamisljajuci
scenu – teta Jelena naguzena na ves-masini, a ja ne mogu da je dirnem… Svezan san tako da ne mogu svoju kitu da d
iram… A ona vec izjebana, sperma izlazi
iz njenog crvenog supcica, njene izjebane picke i slijeva se niz noge, niz stopala… Tako bih zelio sada olizati njena stopala, iako ima sperme po njima…
Zelim osjetiti slast stopala, tih prstica s noktima lakiranim u crno… Zelim ostetiti ukus… Miris…
Mmm zelio bih je pljesnuti po sisama i izivljavat se na njenom supcicu… Aaaaaah svrsavam opet !

Okupao sam se… Zamotao sam se u bademantil i vracam se u sobu… Uzimam daljinski i palim sebi neki film… Ostavljam daljinski pokraj sebe. Dok sam ga ostavljao
na uobicajeno mjesto, ispod svog kreveta kucnuo sam o nesto… Prodjoh rukom da vidim sta je, kad ono mobitel… Ostavio sam ga tu prije ovih silnih izdrkavanja…
Uzimam ga u ruku, kad imam sta da vidim – 4 propustena poziva i 2 poruke… Pozivi: Neno, Neno, Neno, Neno, poruke: Neno, Neno…

Svi pozivi i poruke stigle su u roku od 40 minuta… U porukama je pisalo:
1. “Gdje si ti sada, nemoj nista dogovarat za veceras, ides sa mnom na pice, da se dogovorimo nesto! Je li uredu?”
2. “Nemoj da me izradis, ti si mi broj jedan… Ne znam hoce li ti se svidjeti, ali ovo je zbog mene.”

Razmisljao sam: “Sta bi to moglo biti?”… Ali sta god da je, za njega je, uradicu to… Znam da bi i on za mene.
Odmah sam uzeo kucni telefon i nazvao ga… Osim onog standardnog i ocekivanog: “ej sta ima, sta radis, kako si, jesi li se smirio”, upitao sam i: “kad i gdje”…
Dogovorili smo se…